Svjetski resursi plina iz škriljaca

Posted on
Autor: Laura McKinney
Datum Stvaranja: 2 Travanj 2021
Datum Ažuriranja: 13 Svibanj 2024
Anonim
How does fracking work? - Mia Nacamulli
Video: How does fracking work? - Mia Nacamulli

Sadržaj

Svjetski resursi plina iz škriljaca


Objavljeno od Početna procjena 14 regija izvan Sjedinjenih Država od strane Uprave za informiranje o energiji



Bušotina iz škriljaca: Upotreba horizontalnog bušenja u kombinaciji s hidrauličkim lomljenjem uvelike je proširila sposobnost proizvođača da profitabilno proizvode prirodni plin iz geoloških formiranja niske propusnosti, posebno škriljaca.

Što je pokrenulo američku revoluciju plina iz škriljaca?

Upotreba horizontalnog bušenja u kombinaciji s hidrauličkim lomljenjem uvelike je proširila sposobnost proizvođača da profitabilno proizvode prirodni plin iz geoloških formiranja niske propusnosti, posebno škriljaca. Primjena tehnika lomljenja za poticanje proizvodnje nafte i plina počela je naglo rasti u 1950-ima, iako eksperimentiranje datira iz 19. stoljeća.

Počevši sredinom 1970-ih, partnerstvo privatnih operatera, američko Ministarstvo energetike i Institut za istraživanje plina nastojali su razviti tehnologije za komercijalnu proizvodnju prirodnog plina iz relativno plitkog девоnskog (huronskog) škriljevca u istočnim Sjedinjenim Državama. Ovo partnerstvo pomoglo je poticanju tehnologija koje su na kraju postale presudne za proizvodnju prirodnog plina iz škriljaca, uključujući horizontalne bušotine, višestupanjsko lomljenje i razbijanje glatke vode.





Tehnologija horizontalnog bušenja

Praktična primjena vodoravnog bušenja u proizvodnji nafte započela je ranih osamdesetih godina prošlog vijeka, u to vrijeme pojava poboljšanih bušotinskih motora za bušenje i izum druge potrebne potporne opreme, materijala i tehnologija, posebno opreme za bušenje u unutrašnjosti, donijeli su neke primjene unutar područja komercijalne održivosti.

Igra iz škriljca: Karta glavnih plinova škriljaca igra se u donjim 48 država, uključujući taložne bazene koji ih sadrže. Uvećaj kartu.

Rad Mitchellove energije i razvoja

Do pojave velike proizvodnje plina iz škriljaca došlo je sve dok Mitchell Energy and Development Corporation nije eksperimentirao tijekom 1980-ih i 1990-ih kako bi proizvodnja plina iz škriljaca u dubokoj proizvodnji postala komercijalna stvarnost na Barnetovom škriljevcu u Sjevernom Središnjem Teksasu. Kako je uspjeh Mitchell Energy and Development postao očigledan, druge su tvrtke agresivno ušle u ovu igru, tako da je do 2005. godine sam Barnett Shale proizvodio gotovo pola bilijuna kubičnih metara prirodnog plina. Kako su proizvođači prirodnog plina stekli povjerenje u sposobnost profitabilnog proizvodnje prirodnog plina u šanku Barnett, a potvrdu o toj sposobnosti dali su rezultati s Fayetteville Shale u Sjevernom Arkansasu, počeli su progoniti druge škriljce, uključujući Haynesville, Marcellus, Woodford , Eagle Ford i ostali škriljevci.




Prirodni plin "Changer Game"

Razvoj igara plina iz škriljaca postao je "promjena igrača" za američko tržište prirodnog plina. Širenje aktivnosti na nove igre iz škriljaca povećalo je proizvodnju plina iz škriljaca u Sjedinjenim Državama sa 0,39 bilijuna kubičnih stopa u 2000. na 4,87 milijardi kubičnih stopa u 2010. godini, odnosno 23 posto američke proizvodnje suhog plina. Rezerve plina iz škriljca povećale su se na oko 60,6 bilijuna kubnih stopa do kraja 2009. godine, kada su one činile oko 21 posto ukupnih američkih rezervi prirodnog plina, sada na najvišoj razini od 1971.

Rastuća važnost američkih izvora plina iz škriljca odražava se i u energetskim projekcijama EIAs Energy Outlook 2011 (AEO2011), s tehnički obnovljivim izvorima plina iz škriljca u SAD-u, koji se sada procjenjuju na 862 milijardi milijardi kubičnih metara. S obzirom na ukupnu bazu resursa za prirodni plin u iznosu od 2543 bilijuna kubičnih stopa u referentnom slučaju AEO2011, resursi iz škriljaca čine 34 posto domaće baze resursa za prirodni plin predstavljene u projekcijama AEO2011 i 50 posto nižih 48 kopnenih resursa. Kao rezultat, plin iz škriljaca najveći je doprinos predviđenom rastu proizvodnje, a do 2035. proizvodnja plina iz škriljaca čini 46 posto američkog stvaranja prirodnog plina.

Rasprostranjenost tehnologija plina iz škriljaca

Uspješno ulaganje kapitala i širenje tehnologija plina iz škriljaca nastavljeno je i u kanadske škriljevce. Kao odgovor, nekoliko drugih zemalja izrazilo je interes za razvijanjem vlastite baze izvornih plina iz škriljaca, što je dovelo do pitanja koja se odnose na šire implikacije plina iz škriljca na međunarodno tržište prirodnog plina. Američka uprava za energetske podatke (EIA) primila je i odgovorila na brojne zahtjeve u posljednje tri godine za informacije i analize u vezi s domaćim i međunarodnim plinom iz škriljca. Prethodni rad EIA-e na ovoj temi počeo je prepoznavati važnost plina iz škriljaca na izgledima za prirodni plin. Iz značajnih ulaganja u preliminarne aktivnosti leasinga u mnogim dijelovima svijeta čini se da postoji značajan međunarodni potencijal za plin iz škriljca koji bi mogao igrati sve važniju ulogu na globalnom tržištu prirodnog plina.

Da bi stekli bolje razumijevanje potencijala međunarodnih resursa plina iz škriljca, EIA je naručila vanjskog konzultanta, Advanced Resources International, Inc. (ARI), za izradu početnog skupa procjena resursa plina iz škriljca. Ovaj rad ukratko opisuje ključne rezultate, opseg i metodologiju izvještaja i razmatra ključne pretpostavke na kojima se temelji rezultat. Cjelovito izvješće o savjetovanju pripremljeno za procjenu utjecaja na okoliš je u prilogu A. EIA predviđa da se pomoću ovog rada informira o drugim analizama i projekcijama i kao početnu točku za dodatni rad na ovoj i srodnim temama.

Plin iz škriljca u svjetskim slivovima



Ukupno je u izvješću ocijenjeno 48 bazena plina iz škriljaca u 32 zemlje, koji sadrže gotovo 70 formacija plina iz škriljca. Ove procjene pokrivaju najperspektivnije resurse plina iz škriljca u odabranoj skupini zemalja koje pokazuju određenu razinu relativno kratkoročnog obećanja i za bazene koji imaju dovoljnu količinu geoloških podataka za analizu resursa. Karta na vrhu ove stranice prikazuje položaj ovih bazena i područja koja se analiziraju. Legenda karte označava četiri različite boje na karti svijeta koje odgovaraju geografskom rasponu ove početne procjene:

Područja crvene boje predstavljaju lokaciju procjenjenih bazena plina iz škriljca za koja su pružene procjene rizičnih plinova na mjestu i tehnički obnovljivih izvora.

Žuto obojeno područje predstavlja lokaciju bazena plina iz škriljaca koji su pregledani, ali za koje nisu predviđene procjene, uglavnom zbog nedostatka podataka potrebnih za provođenje procjene.

Zemlje bijele boje su one za koje je u ovom izvješću razmatran najmanje jedan bazen škriljaca.

Zemlje sive boje su one za koje u ovom izvješću nisu razmatrani bazeni škriljaca.

Međunarodna baza resursa plina iz škriljaca

Iako će se procjene resursa plina iz škriljca vjerojatno vremenom mijenjati kako postanu dostupne dodatne informacije, izvješće pokazuje da je međunarodna baza resursa plina iz škriljaca ogromna. Početna procjena tehnički nadoknadivih resursa plina iz škriljaca u 32 ispitivane zemlje iznosi 5.760 bilijuna kubičnih stopa, kako je prikazano u tablici 1. Dodavanje američke procjene tehnički obnovljivih resursa plina iz škriljca od 862 bilijuna kubičnih metara rezultira ukupnom procjenom baze resursa iz škriljca od 6 622 trilijuna kubičnih metara za Sjedinjene Države i ostale 31 zemlje procjenjuje se.

Da se ta procjena resursa plina iz škriljaca stavi u neku perspektivu, svjetske dokazane zalihe prirodnog plina od 1. siječnja 2010. iznose oko 6.609 biliona kubičnih metara, a svjetski tehnički obnovljivi izvori plina su otprilike 16.000 trilijuna kubičnih metara, što uglavnom ne uključuje plin iz škriljca. Dakle, dodavanjem identificiranih resursa plina iz škriljaca ostalim plinskim izvorima povećava se ukupni svjetski tehnički obnovljivi izvori plina za preko 40 posto do 22.600 bilijuna kubičnih metara.


Procjene konzervativnih bazena

Procjene tehnički nadoknadivih resursa plina iz škriljca za 32 zemlje izvan Sjedinjenih Država predstavljaju umjereno konzervativni rizik rizičnih resursa za preispitane bazene. Te su procjene neizvjesne s obzirom na relativno rijetke podatke koji trenutno postoje i pristup koji je konzultant koristio vjerojatno će rezultirati višom procjenom kada budu dostupne bolje informacije. Metodologija je prikazana u nastavku i detaljnije je opisana u priloženom izvješću i nije izravno usporediva s detaljnijim procjenama resursa koje rezultiraju vjerojatnim rasponom tehnički nadoknadljivog resursa. Trenutno su u tijeku napori za izradom detaljnijih procjena resursa plina iz škriljaca od strane samih država, pri čemu će mnogim takvim procjenama pomagati brojne američke savezne agencije pod okriljem Globalne inicijative za plin iz škriljca (GSGI) koja je bila lansiran u travnju 2010.

Visoko ovisne zemlje

Ulazeći dublje u rezultate na razini pojedine države, postoje dvije grupe zemalja u kojima se razvoj plina iz škriljaca može činiti najatraktivnijim. Prvu skupinu čine zemlje koje su trenutno visoko ovisne o uvozu prirodnog plina, imaju bar neku infrastrukturu za proizvodnju plina, a procijenjeni resursi plina iz škriljca značajni su u odnosu na trenutnu potrošnju plina. Za ove zemlje razvoj plina iz škriljaca mogao bi značajno izmijeniti njihovu buduću ravnotežu plina, što može motivirati razvoj. Primjeri zemalja u ovoj grupi uključuju Francusku, Poljsku, Tursku, Ukrajinu, Južnu Afriku, Maroko i Čile. Pored toga, zanimljivost resursa plina iz škriljaca iz Južne Afrike je zanimljiva jer može biti privlačna za upotrebu tog prirodnog plina kao sirovine njihovim postojećim postrojenjima za plin-tekućina (GTL) i ugljenom-tekućinom (CTL) postrojenjima.

Zemlje s infrastrukturom prirodnog plina

Drugo skupinu čine one zemlje u kojima je procjena resursa plina iz škriljaca velika (npr. Iznad 200 trilijuna kubičnih metara) i već postoji značajna infrastruktura za proizvodnju prirodnog plina za unutarnju upotrebu ili za izvoz. Pored Sjedinjenih Država, zapaženi primjeri ove skupine uključuju Kanadu, Meksiko, Kinu, Australiju, Libiju, Alžir, Argentinu i Brazil. Postojeća infrastruktura pomogla bi pravovremenoj pretvorbi resursa u proizvodnju, ali bi također mogla dovesti do konkurencije s drugim izvorima opskrbe prirodnim plinom. Za pojedinu zemlju situacija bi mogla biti složenija.